Kupovina svečane haljine u Beogradu
Taty kutak — By taty on April 13, 2010 9:10 pm
Devojke, koliko je teško naći i kupiti svečanu haljinu u Beogradu? Teško? I ne baš! Ultra, mega, giga, super teško rekla bih!
E sada, u takvoj sam neviđenoj frci, da nemate pojma! Pitate se šta se dešava? Stvar je u tome da sam pozvana na venčanje prijatelja, tako da sam u poslednji čas shvatila da mi treba elegantna i svečana haljina za tu priliku.
A kakva je to haljina? Svečana haljina koja odgovara mojoj konstituciji, malo većim grudima, koja će uspešno prekriti sve moje nedostatke, a istaći sve moje atribute. Haljina, čija bi me cena naterala da sa sebe “otsečem” parče mesa kako bih mogla da je platim.
I tako, reših ja da otputujem u Beograd, ipak je to prestonica, a s druge strane i ponuda je veća.
Drage moje, kakva je to avantura bila, nemate predstavu!
Jurila sam ulicama Beograda u potrazi ” za onom pravom” kao da se ja udajem! Obišla sam čini mi se sve prodavnice u užem centru grada. A kada nisam našla u ponudi haljinu koja će zadovoljiti moj ukus, kojem je ponekad, priznajem, teško udovoljiti, rastrčala sam se kao da me psi jure i u sve tržne centre koje poznajem.
Izuj cipele, obuj cipele…Spada bretela…providan materijal, boje se nikako ne slažu, kroj ” Ovo je moje poslednje zbogom”, i tako u nedogled.
Umorila sam se bre žene! Pa ajde što svaki put brinemo da svoj izgled dovedemo do perfekcije, ali da će potraga za svečanom haljinom biti nalik na ” Nemoguću misiju” gde mene juri opaka misao da moram da izgledam lepo, u meni je ugasila i svaku nadu da će se pojaviti ” ona prava”.
Da…nemojte misliti da tako usput nisam kupila i još nekoliko sitnica za koje mislim da mi, eto, fale u garderoberu, ili još jedan par cipela, koje su mi preko potrebne, jer pored svih onih , stalno kukam da nemam šta da obujem. A jesam. Kupila sam. Tešila sam se.
Sedim tako u kafiću tržnog centra, ispijam svoj espresso, krišom malo izuvam potpetice….kad, nećete verovati!
Ugledala sam je! Nju! Miss Savršena Haljina za venčanje je stajala u izlogu jednog butika! Konobaru sam uspela da doviknem da mi pričuva kese, koje su ćuteći čučale na stolici, a ja sam odskakutala do butika.
” Dobar dan”, rekoh.
” Dobar dan, izvolite”- odgovara mi starija gospođa.
” Vidite, da odmah pređem na stvar. Mene zanima ova haljina u izlogu. Da li bih mogla da je probam?”
” Naravno gospođice” – odgovori ljubazna radnica.
Tik… Tak… Tik… Tak… Kabina za isprobavanje. Čas istine! I…odgovara! Haljina mi savršeno pristaje! I više sam nego zadovoljna onim što vidim u ogledalu. Grudi na svom mestu, kukovi odlično dolaze do izražaja, nogice isto…Yes! Konačno!
Izašla sam iz kabine sa osmehom na licu.
” Spakujte haljinu molim Vas, uzimam je! ” , uzviknula sam ponosno i zadovoljno.
A cena, pitate se? Koliko me je koštala ta perfekcija?
Pa toliko da sam skoro otkinula višak mesa koji posedujem, i biće tu još malo honorarnog rada, ali vredelo je! I got the dress!
Sa haljinom nisam dobila samo račun, ne ne. Dobila sam i onaj sladak ukus zadovoljstva, koji mi žene posedujemo kada odemo u šoping i vratimo se kući zadovoljne kupljenim.
Na svadbi prijatelja ću biti vesela i zadovoljna, i imaću lepu svečanu haljinu. Ostalo će biti istorija… ili biće to uslikano svakako.
Bravo Taty. Uspela sam. Mission completed!
Vaša Taty



Share on Facebook
Digg This
Bookmark
Stumble
0 Komentara
Budite prvi i ostavite komentar.